Kada se govori o savremenim ideologijama i njihovom odnosu prema čovjeku, često dolazi do miješanja različitih pristupa analizi. Jedan pristup je sociološki ili politički, a drugi biblijski. Razlika između njih nije samo u zaključcima, već prije svega u polaznoj tački.
Sociološka ili politička analiza procjenjuje ideologije prema kriterijumima kao što su ljudska prava, društvena jednakost, ekonomska efikasnost, demokratske vrijednosti, političke slobode ili istorijski rezultati. Takva analiza može biti korisna za razumijevanje funkcionisanja društva, ali ona ne odgovara na pitanje da li je određena ideja u skladu sa Božjom objavom.
Biblijska analiza polazi od sasvim drugačijeg autoriteta. Njeno osnovno pitanje nije da li je neka ideologija popularna, demokratska ili društveno prihvatljiva, već da li čuva ili narušava ono što je Bog otkrio o čovjeku.
Drugim riječima, biblijski kriterijum nije da li je neka ideologija lijeva ili desna, liberalna ili konzervativna. Jedino relevantno pitanje glasi: Da li ova ideja potvrđuje ili potkopava čovjeka kao biće stvoreno po Božjem obličju?
Takav pristup nužno će dovesti do kritike različitih ideologija koje se međusobno često nalaze u sukobu, ali dijele zajedničku osobinu – čovjeka stavljaju u središte umjesto Boga.
Šta znači da je čovjek stvoren po Božjem obličju?
Temelj biblijskog pogleda nalazi se u riječima iz Postanja 1:26–27: „Zatim Bog reče: Hajde da načinimo čovjeka po svom obličju… I Bog je stvorio čovjeka po svom obličju, po obličju Božjem stvorio ga je – muškarca i ženu stvorio ih je.“
Božje obličje ne odnosi se samo na razum ili sposobnost moralnog rasuđivanja. Ono podrazumijeva cjelokupni identitet čovjeka kakvog je Bog zamislio.
To uključuje nekoliko temeljnih istina:
- čovjek je stvoren od Boga, a nije proizvod slučaja;
- čovjek ima jedinstveno dostojanstvo koje ne posjeduje nijedno drugo stvorenje;
- postoje dva pola kao sastavni dio Božjeg stvaranja;
- čovjek posjeduje slobodnu volju i moralnu odgovornost;
- porodica predstavlja osnovnu zajednicu ljudskog društva;
- ljudsko tijelo ima dostojanstvo i nije beznačajna „ljuštura“;
- čovjek je upravitelj Božjeg svijeta, a ne apsolutni gospodar života;
- vrijednost čovjeka ne zavisi od njegove korisnosti, inteligencije, bogatstva ili društvenog položaja.
Iz tog razloga svaki pogled na svijet koji sistematski potkopava ove temelje može se smatrati napadom na biblijski koncept Božjeg obličja.
Gotovo svi ovi napadi mogu se grupisati oko četiri Božje ustanove iz Postanja, a ne samo kao spisak ideologija. Naime, skoro svaka savremena ideologija napada jednu od ove četiri oblasti:
- Boga – ateizam, sekularizam, okultizam.
- Čovjeka – naturalizam, transhumanizam, rodna ideologija.
- Porodicu – razni pokreti koji redefinišu brak, roditeljstvo ili uloge polova.
- Vlast nad tvorevinom – panteizam, radikalni ekocentrizam ili tehnokratski pokušaji da čovjek preuzme ulogu Stvoritelja.
1. Ateistički naturalizam
Jedan od najdubljih izazova biblijskoj slici čovjeka predstavlja ateistički naturalizam.
Njegova osnovna tvrdnja jeste da ne postoji ništa osim prirode. Ne postoji Stvoritelj, ne postoji natprirodno, niti objektivna svrha ljudskog postojanja.
Ako je čovjek nastao isključivo kao rezultat slijepih prirodnih procesa, tada logično slijedi:
- nema objektivnog morala;
- nema konačne svrhe života;
- nema grijeha u biblijskom smislu;
- nema svetosti ljudskog života;
- nema odgovornosti pred Bogom.
Čovjek postaje samo posebno razvijena životinja.
Važno je naglasiti da ovo ne znači kako ateisti ne mogu biti moralni ljudi. Biblija sama govori da svaki čovjek posjeduje savjest (Rimljanima 2). Međutim, pitanje nije mogu li ljudi biti moralni, već na čemu se moral zasniva. Bez Stvoritelja moral gubi svoj objektivni temelj i postaje rezultat ljudskog dogovora ili evolutivnog razvoja.
2. Materijalizam
Materijalizam nije ograničen samo na marksizam. To je šira filozofska pretpostavka prema kojoj materija predstavlja jedinu stvarnost.
U takvom pogledu:
- čovjek postaje biohemijska mašina;
- ljubav se svodi na hemijske procese;
- svijest postaje proizvod neuronske aktivnosti;
- slobodna volja se smatra iluzijom.
Takav pogled gotovo potpuno isključuje biblijsku predstavu čovjeka kao duhovnog i moralnog bića odgovornog svom Stvoritelju.
3. Transhumanizam
Transhumanizam vjerovatno predstavlja jedan od najvećih izazova budućnosti.
Njegova osnovna ideja nije popravljanje čovjeka kroz medicinu, već prevazilaženje same ljudske prirode. To uključuje:
- genetsko unapređivanje;
- spajanje čovjeka i mašine;
- digitalizaciju svijesti;
- radikalno produženje života;
- stvaranje „postčovjeka“.
Biblija, međutim, čovjeka ne vidi kao tehnički nedovršen projekat koji treba pretvoriti u božansko biće. Problem čovjeka nije prvenstveno biološki, nego moralni. Njemu nije potrebno tehničko unapređenje, nego iskupljenje.
Transhumanizam zato podsjeća na prvo iskušenje iz Edena: „Bićete kao bogovi.“
4. Rodna ideologija
Rodna ideologija predstavlja jedan od najdirektnijih izazova izvještaju o stvaranju.
Biblija jasno kaže: „muškarca i ženu stvorio ih je.“
Savremena rodna teorija često pravi razliku između biološkog pola i roda kao unutrašnjeg osjećaja identiteta.
Iz biblijske perspektive čovjek ne određuje vlastitu prirodu nezavisno od Boga. Tijelo nije slučajna biološka ambalaža, nego dio Božjeg stvaranja. Zbog toga razdvajanje pola i identiteta mnogi hrišćani smatraju nespojivim sa biblijskim učenjem.
Istovremeno, potrebno je razlikovati kritiku određene ideje od odnosa prema ljudima. Svaka osoba, bez obzira na svoja uvjerenja ili životne izbore, prema Bibliji nosi dostojanstvo Božjeg stvorenja i zaslužuje poštovanje.
5. Radikalni individualizam
Savremena kultura često poručuje: „Budi ono što osjećaš.“ Identitet postaje potpuno autonoman.
Biblija, međutim, uči da čovjek ne pripada sam sebi. To se odnosi na tijelo, seksualnost, moral, brak, životni poziv. Konačni autoritet nije unutrašnji osjećaj nego Božja objava.
6. Hedonizam
Hedonizam postavlja zadovoljstvo kao najviši cilj ljudskog života. U takvom pogledu najvažnije postaje uživanje komfor i lično zadovoljstvo.
Biblijski pogled čovjeka vidi drugačije. Najviši cilj nije potraga za zadovoljstvom nego zajedništvo s Bogom, svetost i služenje drugima.
7. Konzumerizam
Savremeno tržišno društvo često čovjeka posmatra prvenstveno kao potrošača. Vrijednost pojedinca tada se mjeri novcem, uspjehom, izgledom i produktivnošću.
Nasuprot tome, Biblija vrijednost čovjeka zasniva na činjenici da je stvoren po Božjem obličju. Njegova vrijednost nije tržišna nego ontološka.
8. Marksizam
Klasični marksizam nije samo ekonomska teorija. Njegovi temelji nalaze se u istorijskom materijalizmu, odbacivanju Boga i klasnoj borbi kao pokretaču istorije.
Religija se tumači kao proizvod ekonomskih odnosa, a ne kao Božja objava.
Istorijski gledano, brojni marksistički režimi bili su izrazito antireligiozni i ograničavali ili progonili vjerske zajednice.
Pri tome treba razlikovati klasični marksizam od savremenih političkih pokreta koji mogu preuzimati pojedine njegove elemente, ali nisu identični njemu.
9. Radikalni nacionalizam
Biblijska kritika nije usmjerena samo prema lijevim ideologijama.
Kada nacija, rasa, država ili vođa postanu vrhovna vrijednost kojoj se sve ostalo podređuje, oni praktično zauzimaju mjesto koje pripada jedino Bogu. To predstavlja oblik idolopoklonstva.
10. Religijski legalizam
Možda iznenađuje što se i religijski legalizam nalazi na ovom spisku. Međutim, upravo je Isus svoje najoštrije riječi uputio religijskim vođama koji su spolja poštovali zakon, ali su izgubili duh Božje ljubavi.
Legalizam čovjeka svodi na skup pravila, religijsku funkciju i spoljašnje ponašanje. Time se gubi živi odnos sa Bogom, a religija postaje sistem zasluživanja umjesto zajedništva sa Stvoriteljem.
11. Okultizam i neopaganizam
Savremeni oblici okultizma uključuju:
- New Age;
- astrologiju;
- magiju;
- razne ezoterijske pokrete;
- obožavanje prirode.
Biblija čovjeka vidi kao biće koje treba da služi Stvoritelju.
Kada se obožavanje usmjeri prema prirodi, kosmičkim energijama ili duhovnim silama koje nisu Bog, čovjek gubi svoje pravo mjesto u odnosu sa Stvoriteljem.
Zajednički korijen svih ovih ideologija
Iako se ove ideologije međusobno razlikuju, gotovo sve pokušavaju odgovoriti na isto pitanje: Šta je čovjek?
Biblija odgovara jednostavno: Čovjek je stvorenje.
Savremene ideologije nude drugačije odgovore:
- čovjek je životinja;
- čovjek je mašina;
- čovjek je proizvod društva;
- čovjek je proizvod evolucije;
- čovjek je sam sebi bog;
- čovjek je ono što osjeća;
- čovjek je ono što posjeduje;
- čovjek je ono što država ili društvo proglase da jeste.
U svim tim slučajevima autoritet se premješta sa Boga na nešto drugo.
Zaključak
Ako bi se iz biblijske perspektive morao izdvojiti zajednički korijen najvećih napada na Božje obličje u čovjeku, to ne bi bila jedna određena politička ideologija, već mnogo dublji princip – autonomija čovjeka od Boga.
Od Edenskog vrta do savremenog svijeta ista ideja pojavljuje se u različitim oblicima: čovjek sam određuje šta je istina, šta je dobro, ko je on i kakva treba da bude njegova budućnost.
Nekada tu ulogu preuzima država, nekada tržište, nekada rasa ili nacija, nekada tehnologija, priroda ili lično iskustvo. Zajedničko im je da krajnji autoritet više nije Bog.
Zbog toga biblijska kritika nije selektivna niti stranački opredijeljena. Ona može kritikovati i progresivne i konzervativne pokrete kada apsolutizuju nešto što pripada stvorenom svijetu umjesto Stvoritelju.
Međutim, posmatrano iz ugla tema koje danas najdirektnije dovode u pitanje biblijsko razumijevanje stvaranja čovjeka, ljudske prirode, pola i tijela, među najuočljivijim izazovima izdvajaju se ateistički naturalizam, transhumanizam i rodna ideologija. Njihova zajednička karakteristika jeste nastojanje da se čovjek redefiniše nezavisno od onoga kako ga je Bog stvorio i objavio u Svetom pismu.
