Ako se držimo Biblije, pokajanje, obraćenje i novorođenje nisu samo promjena ponašanja, već Božje djelo u čovjeku na koje čovjek odgovara vjerom. Sledeći pregled obuhvata ono što se jasno vidi u Svetom pismu.
1. Čuti jevanđelje. – Sve počinje slušanjem poruke o Isusu Hristu. „Dakle, vjera proističe iz propovijedanja, a propovijedanje kroz objavu Božju.“ (Rimljanima 10:17) Čovjek treba da razumije da je grešan, da ne može sam sebe spasiti, da je Isus posrednički umro za naše grijehe i vaskrsao, te da je On jedini Spasitelj.
2. Osvjedočenje za grijeh. – Duh sveti osvjedočava čovjeka o njegovom grijehu (Jovan 16:8). Bez ovog osvjedočenja nema pravog obraćenja.
3. Pokajanje. – Pokajati se znači promijeniti svoj um, srce i smjer. Pokajanje je preispitivanje vlastitih postupaka i osjećaj skrušenosti ili žaljenja zbog prošlih pogrešnih postupaka koje u svjetlosti Božjeg moralnog Zakona prepoznajemo kao grijehe, što je praćeno stvarnim postupcima koji pokazuju i dokazuju promjenu na bolje (okretanje od grijeha). To se dešava kad se susretnemo sa istinom o Bogu, svijetom u kome živimo i stanjem u kojem se nalazimo. Uključuje priznanje grijeha, žalost zbog grijeha, napuštanje grešnog puta i okretanje Bogu. „Pokajte se dakle i obratite se da se očistite od grijeha.“ (Djela 3:19) Isus je rekao: „Ako se ne pokajete, svi ćete isto tako propasti.“ (Luka 13:5) 2. Korinćanima 7:10 kaže: „Jer žalost koja je u skladu sa Božjom voljom podstiče na pokajanje koje vodi u spasenje, zbog čega ne treba žaliti, a žalost svojstvena ovom svijetu donosi smrt.“
U Bibliji, pokajanje nije predstavljeno kao „dodatna religiozna radnja“, nego kao neophodan odgovor čovjeka na spoznaju istine od Boga. Razlog je jednostavan: grijeh odvaja čovjeka od Boga, a pokajanje je okretanje od grijeha ka Bogu.
Evo nekoliko ključnih biblijskih tačaka:
- Čovjek je po prirodi i djelima grešan pred Bogom: „Jer svi su sagriješili i lišeni su slave Božije.“ (Rimljanima 3:23)
- Grijeh pravi razdvajanje između Boga i čovjeka: „Nego bezakonja vaša rastaviše vas s Bogom vašim.“ (Isaija 59:2)
- Zato Bog poziva ljude na pokajanje.Ključna poruka Jovana Krstitelja bila je „pokajte se, jer se približilo kraljevstvo nebesko.“ (Matej 3:2) Ključna poruka u propovijedanju Isusa Hrista bila je „pokajte se i vjerujte jevanđelje.“ (Marko 1:15)
- Isus je jasno rekao da bez pokajanja čovjek ostaje pod osudom grijeha (Luka 13:3).
- Apostoli su propovijedali isto. Apostol Petar je pozivao: „Pokajte se… za oproštenje grijeha.“ (Djela 2:38) Apostol Pavle je naglasio da „Bog sada obavezuje ljude da se svi svuda pokaju.“ (Djela 17:30)
Biblijski, pokajanje znači:
- priznati svoj grijeh i svoje stanje pred Bogom,
- promijeniti stav srca,
- okrenuti se od grijeha,
- okrenuti se Bogu u vjeri.
To nije samo osjećaj krivice, nego promjena smjera života.
4. Vjera u Isusa Hrista. – Pokajanje i vjera idu zajedno. Vjera znači vjerovati da je Isus Gospod, pouzdati se u Njega kao Spasitelja, prihvatiti Njegovu žrtvu. „Jer ako svojim ustima priznaješ Isusa Gospoda, i ako u svom srcu vjeruješ da ga je Bog podigao iz mrtvih, bićeš spasen.“ (Rimljanima 10:9)
5. Predanje Hristu. – Spasenje nije samo prihvatanje određenih činjenica nego predavanje svog života Hristu. „Ako ko hoće za mnom da ide, neka se odrekne sebe…“ (Marko 8:34)
6. Novorođenje. – Istinsko obraćenje je prikazano i novorođenjem (Jovan 3:3-8). Novorođenje je djelo Duha svetoga. Čovjek ga ne proizvodi svojim trudom. „Ako se neko odozgo ne rodi, ne može vidjeti Božje kraljevstvo.“ (Jovan 3:3) „Što je rođeno od Duha, duh je.“ (Jovan 3:6) Novorođenjem čovjek dobija novi um, postaje Božje dijete, prima novi život i postaje novo stvorenje.
7. Opravdanje. – Bog proglašava grešnika pravednim zbog Hrista. „Opravdavši se dakle vjerom, imamo mir s Bogom.“ (Rimljanima 5:1) Ovo nije rezultat naših djela.
8. Primanje svetoga Duha. – Sveti Duh prebiva u svakom vjerniku. „Ako ko nema Duha Hristova, on nije Njegov.“ (Rimljanima 8:9) Duh vodi, poučava, mijenja karakter i daje silu za svet život.
9. Krštenje. – Posle obraćenja Novi savez veoma često prikazuje krštenje kao prvi javni čin poslušnosti. „Pokajte se, i da se krsti svaki od vas…“ (Djela 2:38)
10. Novi život. – Pravo obraćenje donosi vidljiv plod. „Ako je ko u Hristu, nova je tvar.“ (2. Korinćanima 5:17) Plodovi uključuju ljubav prema Bogu, ljubav prema ljudima, poslušnost Božjoj riječi, rast u svetosti, istrajnost u vjeri… Pošto spasonosna vjera i dobra djela idu zajedno, ljudi imaju tendenciju da misle da dobra djela dovode do spasenja. To je jeres jer poriče spasenje po blagodati samo kroz vjeru u Hrista. Greška je zbog pogrešnog zaključivanja: zabluda lažnog uzroka. U ovom slučaju greška je u izokretanju uzroka i posledice. Dobra djela nikada ne uzrokuju niti vode do spasenja (Efescima 2:8-9). Umjesto toga, spasonosna vjera je uzrok koji neizbježno rezultira dobrim djelima. Oni koji su obraćeni prirodno će htjeti poslušati i ugoditi Bogu iz ljubavi i zahvalnosti za to spasenje. Poslušnost Božjem zakonu je samo produkt života vjere.
Važno je napomenuti da Biblija ne predstavlja ovaj proces kao strogo mehanički redoslijed. Neki od ovih događaja dešavaju se gotovo istovremeno (na primjer pokajanje, vjera, opravdanje i novorođenje), dok je krštenje i dalji rast u vjeri odgovor poslušnosti koji slijedi nakon obraćenja.
U središtu svega stoji Božja milost: čovjek se spasava milošću, kroz vjeru u Isusa Hrista, a ne svojim djelima (Efescima 2:8–9). Pokajanje, vjera i nov život jesu odgovor na Božje djelovanje, a novorođenje je djelo Duha svetoga koji daje novi život onome ko se pouzda u Hrista.
Pravo i lažno pokajanje
Biblija jasno pokazuje da nije svako pokajanje istinsko.
„Jer žalost koja je u skladu sa Božjom voljom podstiče na pokajanje koje vodi u spasenje, zbog čega ne treba žaliti, a žalost svojstvena ovom svijetu donosi smrt.“ (2. Korinćanima 7:10)
(1) Istinsko pokajanje ne žali zbog raskidanja s grijehom; lažno pokajanje to čini.
(2) Pravo pokajanje mrzi grijeh; lažno pokajanje mrzi posledice grijeha.
(3) Pravo pokajanje prihvata božanski savjet i odgovornost; lažno pokajanje izbjegava odgovornost.
Lažno pokajanje je često obilježeno ogorčenjem prema autoritetu. Ono u stvarnosti znači da smo samo pronašli lukavije načine da zadržimo svoj grijeh, pa i pod plaštom lažne religioznosti.
_________________________
Za dalje proučavanje: Pavle Simović – Šta je novorođenje?
Za hrišćansko iskustvo i rast nakon obraćenja, vidi članak Jevanđelje i posvećenje.