Postoji jedna zanimljiva ironija u istoriji Holivuda: američka kinematografija nije uvijek bila liberalna.
Naprotiv. Od 1930-ih do kraja 1960-ih Holivud je bio pod snažnim uticajem tzv. Hejzovog kodeksa, odnosno Produkcijskog koda. On je ograničavao prikazivanje predbračnog i vanbračnog seksa, seksualne „perverzije“, homoseksualnosti, golotinje i mnogih drugih tema. Čak je zahtijevao da se seksualni prestupi, kada se uopšte pojave u priči, na neki način moralno osude ili kazne. Nije se smjelo detaljno prikazivati kako se vrše zločini ili koristiti psovke i bogohuljenje. Svrha ovog kodeksa bila je stroga samocenzura sadržaja kako bi se izbjegla državna cenzura i zadovoljili moralni standardi tadašnje javnosti.
Zato je za razumijevanje današnjeg Holivuda važna jedna prekretnica.
1960-e.
Tokom te decenije došlo je do ogromne promjene i u samom društvu i u onome što je filmska publika bila spremna da prihvati. Do kraja 1960-ih seksualnost, golotinja, droga, homoseksualnost, promiskuitet i teme koje su ranije bile gotovo nezamislive postale su legitimni filmski sadržaj. Godine 1968, Produkcijski kod je zamijenjen sistemom dobnih oznaka.
Ali nije se promijenilo sve odjednom. Promjena se može veoma lijepo pratiti kroz nekoliko filmova.
1. It Happened One Night (1934) – stari Holivud
Prije nego što govorimo o liberalizaciji, treba vidjeti odakle se krenulo.
U klasičnom Holivudu seksualnost se uglavnom prikazivala posredno. Nije bilo potrebno pokazati seksualni odnos da bi publika shvatila šta se događa.
Poljubac, pogled, zatvaranje vrata ili prelazak scene mogli su biti dovoljni.
A posebno je važio princip da seksualno nemoralno ponašanje ne smije biti prikazano kao nešto što treba oponašati.
Hejzov kodeks je upravo zbog toga decenijama oblikovao filmski jezik. To je važno jer pokazuje koliko je velika promjena nastupila kasnije.
2. Some Like It Hot (1959) – pukotine u sistemu
Ovo je jedan od filmova koji pokazuje kako je stari sistem počeo da puca.
Film se igra seksualnim identitetom, preoblačenjem, preljubom i sugestivnim humorom. Iako je mnogo toga prikazano komično, publika se već navikava na mogućnost da se seksualne i rodne granice mogu koristiti kao zabava.
To je važan korak. Ali pravi lom dolazi nekoliko godina kasnije.
3. The Graduate (1967) – seksualna revolucija ulazi u srednju klasu
Ako bismo morali izabrati jedan film koji predstavlja početak nove ere, The Graduate bi bio ozbiljan kandidat.
Mladi Benjamin Bredok nalazi se između tradicionalnih očekivanja roditelja i potpuno drugačijeg svijeta seksualnosti, individualizma i pobune.
Najvažnije je što ovdje više nemamo marginalne likove. To su obični Amerikanci iz srednje klase.
Seksualni odnos sa starijom, udatom ženom više nije samo prikazan kao monstruozni moralni prestup. Film ga predstavlja kao komplikovanu, zavodljivu i psihološki zanimljivu situaciju.
I upravo je to jedna od najvažnijih promjena: film ne mora više reći publici šta da misli.
Dovoljno je da joj pokaže drugačiji način života.
The Graduate, zajedno sa Bonnie and Clyde, imao je veliki komercijalni i kulturni uspjeh i pomogao je nastanku tzv. Novog Holivuda.
4. Bonnie and Clyde (1967) – kriminalci postaju heroji
Ovaj film je možda još važniji za širu transformaciju.
Boni i Klajd su kriminalci.
Ali film ih ne predstavlja prvenstveno kao moralnu pouku. Predstavlja ih kao slobodne, seksi, buntovne i romantične.
Tu se pojavljuje jedan obrazac koji će kasnije postati veoma važan: ono što tradicionalni moral osuđuje može istovremeno biti filmski predstavljeno kao privlačno.
To ne znači da je publika zbog filma počela da podržava kriminal. Ali film je pomogao da se promijeni filmska konvencija po kojoj protagonista mora biti moralno uzoran.
Film se smatra jednom od prekretnica Novog Holivuda i poznat je po tome što je pomjerio granice u prikazivanju seksa i nasilja.
5. Easy Rider (1969) – odbacivanje tradicionalnog života
Ako The Graduate predstavlja seksualnu pobunu srednje klase, Easy Rider predstavlja kontrakulturu.
Droge. Slobodan seks. Odbacivanje autoriteta. Odbacivanje tradicionalnog načina života. Nepovjerenje prema institucijama.
Ali najvažnije je nešto drugo: mladi ljudi počinju biti ciljna publika Holivuda.
Baby Boom generacija postala je ogromna kulturna sila, a Holivud je počeo praviti filmove za novu generaciju koja nije željela da gleda svijet svojih roditelja.
Tako film više nije samo pratio promjenu. Počeo je da je učvršćuje kao identitet čitave generacije.
6. Midnight Cowboy (1969) – ono što je bilo nezamislivo postaje mejnstrim
Ovaj film je posebno važan. Bavi se prostitucijom, seksualnošću, homoseksualnošću, usamljenošću i životom na margini.
I dobija Oskara za najbolji film. To je simbolična tačka. Teme koje su ranije bile izvan pristojnog mejnstrima sada postaju materijal za prestižnu umjetnost.
Tu vidimo jedan od ključnih mehanizama kulturne promjene: normalizacija ne mora izgledati kao propaganda. Može izgledati kao ozbiljna umjetnost.
7. A Clockwork Orange (1971) – moralne granice se pomjeraju još dalje
Kjubrikov film ide mnogo dalje. Nasilje, seksualnost, droga i moralni relativizam prikazani su ekstremno.
Ali film postavlja mnogo dublje pitanje: Ako čovjeku oduzmemo mogućnost izbora između dobra i zla, da li smo ga učinili moralnim?
Ovdje liberalizacija morala postaje filozofska tema.
Film ne govori jednostavno: „Nemoral je dobar.“ On radi nešto mnogo složenije – dovodi u pitanje samu ideju objektivnog moralnog autoriteta.
To je mnogo značajnija promjena.
8. Saturday Night Fever (1977) – seksualna revolucija postaje zabava
Ovdje se događa nešto presudno. Seksualna revolucija više nije rezervisana za intelektualce, umjetnike i kontrakulturu. Ona postaje pop kultura.
Diskoteke, seksualni odnosi, promiskuitet i drugačiji odnosi između muškaraca i žena ulaze u masovnu zabavu.
A kada neka ideja postane zabava, ona više ne djeluje kao ideologija. Djeluje normalno.
9. Kramer vs. Kramer (1979) – porodica se mijenja
Ovdje više nije riječ prvenstveno o seksualnosti. Riječ je o braku i porodici. Razvod više nije prikazan samo kao moralni pad. Film prikazuje raspad braka kroz perspektivu roditelja i djeteta.
To je veoma značajno jer Holivud počinje da predstavlja porodicu ne samo kao instituciju koju treba sačuvati, nego kao odnos koji može biti prekinut ako više ne funkcioniše.
Promjena prikaza razvoda u Holivudu dobro je dokumentovana: Hejzov kodeks je praktično potiskivao temu razvoda, dok se nakon njegovog nestanka situacija dramatično promijenila.
10. Fatal Attraction (1987) – druga strana seksualne slobode
Ovaj film je zanimljiv zato što pokazuje da Holivud nije jednostavno išao samo u jednom pravcu. Vanbračni seks jeste normalizovaniji. Ali film pokazuje cijenu takvog ponašanja. Muškarac koji vara suprugu ulazi u katastrofalnu situaciju.
Dakle, seksualna sloboda je postala prihvatljivija za prikazivanje, ali se još uvijek mogla prikazati kao destruktivna. To je važno jer pokazuje da liberalizacija prikaza nije isto što i potpuno odobravanje.
11. Basic Instinct (1992) – seksualnost postaje moć
Ovdje dolazimo do novog nivoa. Seksualnost više nije samo nešto što likovi rade. Ona postaje sredstvo moći.
Šeron Stoun igra lik koji koristi seksualnost kao oružje, a film je seksualnost postavio u samo središte mejnstrim trilera.
To je veoma različito od Holivuda iz 1940-ih.
12. Philadelphia (1993) – homoseksualnost ulazi u emocionalni mejnstrim
Ovdje se događa važna promjena.
Homoseksualni protagonista više nije samo predmet šale, negativac, egzotični lik ili tragična figura na margini. On postaje glavni junak sa kojim publika treba da saosjeća.
To je potpuno drugačiji način kulturnog predstavljanja.
I upravo je to jedan od najmoćnijih mehanizama filma: ne uvjeravati publiku argumentom, nego je natjerati da se emocionalno identifikuje sa čovjekom s kojim se ranije nije identifikovala.
13. The Truman Show (1998) – novi oblik individualizma
Ovaj film nije seksualna revolucija, ali je važan za širu promjenu morala.
Truman shvata da mu je čitav život nametnut. Njegova porodica, posao, okruženje i svakodnevica dio su konstrukcije. I zaključak je da moraš izaći iz nametnutog života i pronaći svoj sopstveni.
To je praktično savršena filmska metafora za modernu ideju autonomije pojedinca. Ne „šta je društvo tradicionalno smatralo ispravnim?“ nego „šta ja želim da budem?“
To je jedna od ključnih vrijednosti savremenog zapadnog individualizma.
14. American Beauty (1999) – rušenje porodične fasade
Ovdje se tradicionalna američka porodica praktično secira.
Na površini kuća, brak, posao, djeca, komšije… Ispod površine seksualna frustracija, nevjerstvo, nezadovoljstvo, kriza identiteta, želja za „slobodom“.
Film ne kaže jednostavno da je tradicionalna porodica loša. Ali vrlo snažno šalje poruku da konvencionalni život može biti maska iza koje se krije duboko nezadovoljstvo.
15. Brokeback Mountain (2005) – seksualni identitet kao ljubavna priča
Ovdje se vidi možda najvažnija promjena u čitavom procesu.
Film više ne traži od publike samo da toleriše homoseksualne osobe. Traži od nje da emocionalno učestvuje u njihovoj ljubavnoj priči. To je ogromna razlika.
Publika ne dobija lekciju: „Homoseksualnost treba tolerisati.“
Dobija priču: „Ovo su dvojica ljudi koji se vole i pate zato što ne mogu živjeti svoju ljubav.“
Upravo zbog toga su neki autori smatrali da film može imati potencijal da promijeni stereotipe i izazove empatiju prema homoseksualnim osobama. Drugi su, međutim, zaključili da je njegov stvarni uticaj na javno mnjenje bio ograničen.
To je dobar primjer zašto treba biti oprezan sa tvrdnjom da filmovi direktno mijenjaju društvo.
Šta se zapravo dogodilo?
Kada se svi ovi filmovi stave u niz, vidi se nešto mnogo zanimljivije od jednostavne priče o „sve većoj seksualnosti“ i degradaciji morala.
Promijenio se model moralnog pripovijedanja.
U starom modelu postoji norma → lik je prekrši → posledice → moralna pouka.
U novom modelu postoji norma → lik je prekrši → istražujemo njegovo iskustvo → publika sama odlučuje da li je norma opravdana.
A zatim dolazi još jedan korak – savremeni model: norma se uopšte ne mora pojaviti kao norma. Lik jednostavno živi drugačije. Publika se navikava. I ono što je nekada bilo šokantno postaje svakodnevno.
Najvažnija stvar: Holivud nije djelovao sam
Bilo bi istorijski netačno tvrditi da je Holivud jednostavno „izmislio liberalni moral“.
Promjena je imala mnogo uzroka:
- seksualna revolucija,
- kontracepcija,
- promjena položaja žena,
- sekularizacija,
- slabljenje autoriteta tradicionalnih institucija,
- promjene zakona,
- građanska prava,
- kontrakultura,
- televizija,
- popularna muzika,
- urbanizacija,
- promjene u porodici.
Holivud je bio istovremeno ogledalo i pojačivač tih procesa.
I tu je možda najzanimljiviji zaključak. Film ne mora ubijediti čovjeka da prihvati novu ideju. Dovoljno je da mu je deset, dvadeset ili pedeset puta pokaže kao normalan dio života. To je mnogo suptilniji oblik kulturnog uticaja.
KAKO JE POPULARNA MUZIKA POSTALA PARTNER HOLIVUDU U LIBERALIZACIJI MORALA
Najvažnije je razumjeti da se promjena nije dogodila tako što je neko jednog dana rekao: „Od sada ćemo promovisati novi moral.“
Proces je bio mnogo suptilniji. Muzika je prvo promijenila stil, zatim ponašanje, zatim jezik, a na kraju i predstavu o tome kakav život izgleda poželjno.
I u tom procesu nekoliko izvođača i muzičkih pokreta imaju ogromnu važnost.
1. Rokenrol: prvi udar na generacijski moral
Ako tražimo početnu tačku, treba se vratiti u 1950-e, dakle čak prije seksualne revolucije 1960-ih.
Rokenrol je za odraslu generaciju predstavljao nešto mnogo veće od novog muzičkog žanra. Bio je povezan sa plesom, seksualnošću, mladalačkom neposlušnošću, fizičkom energijom, crnačkom muzikom, odbacivanjem formalnosti i novim identitetom tinejdžera.
Oksfordova istorija rokenrola upravo naglašava da je već tokom 1950-ih rok postao žarište zabrinutosti zbog seksualizacije američke kulture i slabljenja tradicionalnog autoriteta roditelja, sveštenstva i nastavnika.
Elvis je ovdje ključna figura. Njegovo pomjeranje kukova pred kamerama nije bilo samo muzički nastup. Bilo je to pitanje koliko seksualno smije izgledati javna ličnost.
I zanimljivo je da se granica pomjerala upravo kroz zabavu. Nije održano predavanje o seksualnoj revoluciji. Mladi su jednostavno slušali muziku i gledali Elvisa.
2. Beatlesi: od zabave do kulturne revolucije
Ako je Elvis otvorio vrata, Beatlesi su ih širom otvorili.
Ali ovdje treba biti precizan. Beatlesi nijesu počeli kao „seksualno revolucionarni“ bend. Njihova rana muzika bila je relativno nevina.
Promjena dolazi tokom druge polovine 1960-ih. Odjednom muzička zvijezda nije samo neko ko pjeva pjesme. Ona postaje uzor načina života. Odjeća, kosa, stav prema roditeljima, religiji, politici, drogama, seksualnosti – sve postaje dio umjetničkog identiteta.
A kada milioni mladih počnu kopirati isti stil, muzika prestaje biti samo muzika. Postaje kultura.
3. Rolling Stones: seksualnost postaje dio rok identiteta
Ako bismo Beatlese opisali kao revoluciju mladosti, Rolling Stonese bismo mogli opisati kao revoluciju seksualnosti i pobune.
Mik Džeger je svjesno izgradio drugačiji tip muške zvijezde: seksualno provokativan, androgin, agresivan, buntovan, neprijateljski prema autoritetu.
I upravo ovdje muzika počinje da radi ono što će Holivud sve više raditi: lik koji tradicionalni moral smatra problematičnim postaje fascinantan.
To je veoma važna kulturna promjena. Jer publika ne mora misliti: „Ovo je moralno dobro.“ Dovoljno je da misli: „Ovo je uzbudljivo.“
4. Droga ulazi u umjetnički identitet
Ovo je možda još važnije od seksualnosti.
Tokom druge polovine 1960-ih droga počinje biti povezana sa kreativnošću, slobodom, proširenjem svijesti, umjetnošću, buntom protiv konvencionalnog društva.
Psihodelični rok postaje soundtrack kontrakulture.
I to mijenja psihološku percepciju. Droga više nije samo „porok“ nego može biti predstavljena kao „iskustvo“, „putovanje“, „proširenje svijesti“.
Tu muzika i film rade zajedno.
Easy Rider radi isto vizuelno što psihodelični rok radi zvučno. Jedno pokazuje kontrakulturu. Drugo joj daje zvučni identitet.
5. Woodstock – kada muzika postaje pokret
Vudstok 1969. je vjerovatno najjasniji primjer. Tu više nije riječ o koncertu. To postaje ritual jedne generacije. Stotine hiljada mladih ljudi na jednom mjestu. Muzika. Droga. Slobodni odnosi. Odbacivanje tradicionalnog autoriteta. Mir. Pacifizam. Alternativna odjeća. Komunalni način života.
I sve to se kasnije prenosi kroz fotografije, dokumentarne filmove, televiziju i muzičku industriju. Drugim riječima, kontrakultura je dobila svoj mit. A Holivud je taj mit dalje pretvarao u priče i likove.
6. Seksualnost se iz pjesme seli u izgled izvođača
Ovdje dolazimo do veoma važnog koraka.
U početku je seksualnost bila prvenstveno u tekstu i načinu izvođenja. Kasnije postaje sastavni dio vizuelnog identiteta zvijezde. Odjeća postaje kraća. Tijelo postaje dio proizvoda. Scenski pokret postaje seksualizovan. Albumi dobijaju provokativne omote. A zatim dolazi nešto što će promijeniti sve: MTV.
7. MTV – trenutak kada se Holivud i muzika praktično spajaju
MTV je pokrenut 1. avgusta 1981. I to je bila ogromna stvar. Jer od tada popularna muzika više nije samo zvuk. Postaje slika + muzika + seksualnost + moda + narativ + reklama.
Oksfordova istraživanja navode da je MTV do 1986. dosegao oko 27 miliona domaćinstava, a do 1990. oko 52 miliona. Muzički spotovi postaju važan prostor za prikazivanje odnosa među polovima, seksualnosti, droga, nasilja i različitih oblika identiteta.
To je praktično mini-Holivud od tri do pet minuta. I upravo zato MTV predstavlja ogromnu prekretnicu.
8. Madonna – možda najvažnija pojedinačna figura
Ako tražimo osobu koja je spojila muziku, Holivud, seksualnost, feminizam, religijsku simboliku, provokaciju, identitet… onda je to gotovo sigurno Madona.
Ona je shvatila nešto veoma važno: seksualnost može biti ne samo sadržaj nego i marketinški alat i umjetnički identitet.
Njeni spotovi i nastupi namjerno su koristili religijsku simboliku, seksualnost, rodne uloge i provokaciju. Akademska literatura je upravo zbog toga Madonin rad analizirala kao kombinaciju seksualnog oslobađanja, feminističke autonomije i istovremene seksualizacije žene.
I tu nastaje nova ideja: žena ne mora biti samo seksualizovana od strane muškarca; ona može sama koristiti seksualnost kao oblik moći.
To je važna promjena u odnosu na raniju filmsku seksualizaciju.
9. Madona je uradila nešto što Holivud nije mogao tako lako
Ona je seksualnost pretvorila u lični brend.
Kod filmske glumice seksualnost je dio uloge. Kod pop zvijezde ona može postati: „Ja sam takva.“ To je mnogo moćnije.
Madona ne igra samo seksualno oslobođenu ženu. Madona kao javna ličnost postaje simbol seksualne autonomije.
A njeni muzički spotovi su upravo zato mogli djelovati kao svojevrsni kratki filmovi.
Neki istraživači naglašavaju da su MTV i Madona tokom 1980-ih povezivali seksualnost, žensku autonomiju i nove predstave o ženstvenosti.
10. MTV je uveo novu generaciju u svijet slike
I ovo je možda najvažnija stvar.
Ranije je tinejdžer slušao pjesmu. Sada je gledao zvijezdu. Vidite kako izgleda, kako se oblači, kako pleše, s kim se druži, kako se ponaša, kakav automobil vozi, kakvu seksualnost predstavlja, kakav životni stil ima. I onda mladi to kopiraju.
Zato su muzički spotovi bili mnogo više od reklame za pjesmu. Bili su reklama za način života.
11. Prince – seksualnost bez tradicionalnih granica
Princ je otišao drugim putem.
Njegova seksualnost je bila izrazito erotična, androginija, razigrana, fluidna, povezana sa moći i umjetničkom kontrolom. Time je dodatno razbijao tradicionalnu predstavu o tome kako „muškarac treba da izgleda“.
I opet imamo isti princip: prvo se granica učini egzotičnom, zatim privlačnom, zatim poznatom, a na kraju normalnom.
12. Boy George i pop kultura brišu tradicionalne rodne slike
Culture Club i Boy George su još jedan važan korak. Androgina odjeća, šminka i nejasna rodna prezentacija ulaze u milionske dnevne televizijske programe.
Slične pojave se vide kod Annie Lennox, Georgea Michaela i drugih izvođača.
Postoje istraživanja upravo o tome kako su muzički spotovi 1980-ih i 1990-ih predstavljali drag, androginost i homoseksualnost.
Dakle, ono što je prethodno bilo uglavnom subkulturno počinje ulaziti u dnevnu pop kulturu.
13. Od Madone do Britni Spirs – seksualizacija postaje industrijski model
Tokom 1990-ih i 2000-ih dolazi do još jedne promjene. Seksualnost više nije samo provokacija. Postaje standardni dio pop-industrije.
Madona je pomjerila granice. Sledeća generacija umjetnika više nije morala dokazivati da je seksualnost dozvoljena. Sada se seksualizovani izgled jednostavno očekuje.
I tako dobijamo „zvijezde“ kao što su Britney Spears, Christina Aguilera, Beyoncé, Rihanna, Lady Gaga, Katy Perry, Miley Cyrus…
Naravno, ove umjetnice imaju potpuno različite poruke i estetike i ne bi bilo pošteno sve ih svesti na jednu ideologiju. Ali industrijski obrazac je očigledan – seksualizacija postaje komercijalno veoma vrijedna.
14. A onda se pojavljuje još jedna ogromna promjena: identitet
Ovdje muzika postaje još važnija.
Ranije je poruka često bila: „Živi slobodno.“ Kasnije: „Budi ono što jesi.“ A onda: „Tvoj identitet je ono što ti kažeš da jeste.“
Popularna muzika je ogromnu ulogu imala u normalizaciji različitih seksualnih i rodnih identiteta. Ne samo kroz tekstove nego kroz same zvijezde kao javne ličnosti.
To je mnogo snažnije od političkog govora. Jer dijete ne vidi apstraktnu teoriju. Vidi omiljenog pjevača čiji stil, obrasce ponašanja i poglede na svijet počinje da oponaša.
15. Muzika i Holivud su se na kraju potpuno spojili
I tu dolazimo do veoma zanimljive stvari. Madona glumi u filmovima. Prince glumi u filmovima. Whitney Houston glumi u The Bodyguard. Will Smith prelazi iz muzike u Holivud. Jennifer Lopez iz muzike u film. Lady Gaga postaje filmska zvijezda.
I obrnuto: filmske zvijezde postaju muzičke zvijezde. To više nije pet odvojenih industrija. To je jedan veliki sistem popularne kulture.
16. Cijeli proces podijeljen u pet faza
1950-e – Oslobađanje tijela. – Elvis, rokenrol.
Poruka: „Ne moraš se ponašati kao tvoji roditelji.“
1960-e – Oslobađanje od autoriteta. – Beatlesi, Rolling Stones, Hendrix, Janis Joplin, Woodstock.
Poruka: „Tradicionalni autoritet nije svetinja.“
1970-e – Seksualna i kontrakulturna normalizacija. – Disco, glam rock, punk, David Bowie, seksualno provokativna kultura.
Poruka: „Možeš živjeti drugačije.“
1980-e – Seksualnost postaje vizuelni proizvod. – MTV, Madonna, Prince, Boy George.
Poruka: „Moja seksualnost i moj izgled dio su mog identiteta.“
1990-e do danas – Identitet postaje centralna tema. – Madonna, Britney, Gaga, Rihanna, savremena pop kultura.
Poruka: „Ja određujem ko sam.“
A sada dolazimo do možda najvažnije stvari
Holivud i muzika imali su različite prednosti. Film je mogao da napravi priču od dva sata koja će pokazati publici određeni način života. Muzika je mogla istu poruku ponavljati svakog dana.
Film kaže: „Pogledaj ovaj lik.“ Muzika kaže: „Postani ovaj lik.“
Film stvara priču. Muzika stvara identitet.
Film može izazvati simpatiju prema određenom načinu života. Muzika može učiniti da mladi čovjek poželi da ga živi.
A MTV je spojio oba mehanizma: pjesma je dobila vizuelni jezik filma, a filmska slika je dobila ponovljivost popularne pjesme.
Zato bismo rekli da je 1960–1990. period kada su Holivud i popularna muzika zajedno napravili jednu od najvećih kulturnih transformacija modernog Zapada i proširili to na gotovo cijeli svijet.
I ne mora da znači da je postojao neki centralni plan ili koordinacija. Mnogo uvjerljivije objašnjenje je da su industrijski interesi, tehnološki razvoj, seksualna revolucija, sekularizacija i promjena generacija međusobno pojačavali jedni druge.
S druge strane, s aspekta biblijske nauke, bilo bi vrlo naivno vjerovati kako se sve to dogodilo spontano ili slučajno. Naprotiv, koncepti satanizma su toliko uzeli maha da je nemoguće ne prepoznati ih u svjetlu završnice istorije pobune na zemlji. To su sve ideologije i obrasci ponašanja koji otuđuju čovjeka od Boga.
Međutim, iz koje god perspektive to posmatrali, rezultat je stvaran: ono što je 1950-ih bilo skandalozno, 1970-ih provokativno, a 1990-ih normalno, danas često više nije ni predmet rasprave.
