Bog je stvorio čovjeka iz ljubavi, s namjerom da živi u dubokom, neprekinutom zajedništvu sa svojim Stvoriteljem. Čovjek je stvoren na Božju sliku, sa slobodnom voljom i sposobnošću da voli (Knjiga Postanja 1-2).
Ubrzo nakon Stvaranja, naši praroditelji Adam i Eva bili su uvučeni u pobunu protiv Boga koju je pokrenuo anđeo Lucifer na Nebu. Zloupotrijebivši slobodnu volju, prvi su se ljudi pobunili protiv Boga. Prvi prestup nije bio problem sa zabranjenim voćem, već odluka o autonomiji – da se odbaci Božji autoritet i ljudi postanu sami svoj bog. Bio je to izbor da se Božji autoritet zamijeni vlastitim sudom, odlučujući da im više nije potreban Bog da definiše šta je ispravno, a šta pogrešno.
U trenutku kada su sagriješili, tri stvari su trenutno umrle: njihova nevinost, njihova besmrtnost i njihova intimnost s Bogom.
Prije grijeha – nije bilo srama, nije bilo straha, nije bilo smrti, nije bilo odvojenosti od Boga. U trenutku kada su jeli – ušao je sram, ušao je strah, ušla je duhovna smrt i intimna prisutnost Boga se povukla. Jedna odluka u Edenu promijenila je cijelu ljudsku priču.
Šta je prvi grijeh učinio svakom čovjeku poslije Adama i Eve:
- Duhovna smrt. Svaki čovjek sada se rađa duhovno odvojen od Boga. Potrebno je novo rođenje da bi se obnovila veza.
- Grešna priroda. Rimljanima 5:12 bilježi da grijeh je ušao u cijelu ljudsku rasu preko jednog čovjeka učinivši svaku osobu rođenu s prirodnom sklonošću prema grijehu. Čovjek nije mogao vlastitim naporima premostiti jaz koji je stvorio grijeh.
- Fizička smrt. Besmrtnost koju je Bog namijenio za čovječanstvo je izgubljena i svaki čovjek se sada suočava sa fizičkom smrću.
- Propadljiva tvorevina. Rimljanima 8:20 bilježi da je kompletna tvorevina podvrnuta uzaludnosti (zakonu entropije) zbog pada – bolest, propadanje i smrt su ušli u prirodni svijet.
- Duhovna sljepoća. 2. Korinćanima 4:4 ističe da je bog ovog svijeta zaslijepio um nevjernika kao direktnu posledicu Pada.
Rimljanima 5:12 bilježi da je grijeh ušao u svijet kroz jednog čovjeka i smrt kroz grijeh i na taj način smrt je došla svim ljudima. Svaka bolest. Svaka prekinuta veza. Svaki rat. Svaka smrt u istoriji seže do jednog trenutka u vrtu.
Čovjek je padom u grijeh izgubio svoju prvobitnu domovinu Eden, kao i vlast nad Zemljom, koja je prešla u Sotonine ruke, u ruke uzurpatora, koji se od tog trenutka naziva „knezom ovoga svijeta“ (Jovan 12:31).
Međutim, Bog se u svojoj velikoj ljubavi nije odrekao čovjeka i nije ga prepustio tragičnim posledicama njegove neposlušnosti. Bog je u svojoj ljubavi, još prije čovjekovog pada u grijeh, načinio plan za spasavanje čovjeka. Biblijski plan spasenja (često nazivan i istorijom spasenja) najbolje se može opisati kao jedinstvena priča o Božjoj ljubavi i pravednosti koja se proteže kroz cijelu Bibliju.Njegova bezgranična ljubav prema palom čovjeku ogledala se u Njegovom pristanku da svog jedinorođenog Sina da „da niko ko vjeruje u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život.“ (Jovan 3:16)
Božji Plan spasenja utemeljen je, dakle, na Božjem obećanju o Spasitelju koji dolazi da postane jedan od nas (sjeme „ženino“) i spasi nas iz grijeha i smrti. Ovo obećanje temelj je saveza Boga i čovjeka koji je uvijek isti, dok termini „stari“ i „novi“ savez predstavljaju dvije različite faze, jedan potvrđen životinjskom krvlju, a drugi ratifikovan krvlju samog Spasitelja. Taj Plan je jasno izložen u Svetom pismu i njegova je glavna tema kroz koju treba razmatrati sve ostale istine.
Plan spasenja je prvobitno prikazan kroz sistem žrtava i praznika koji je Gospod uspostavio. Proročanstva upotpunjuju tu sliku konkretnim odrednicama vezanim za realizaciju određenih etapa Plana spasenja.
Starozavjetni prototip: Žrtva kao pravni lijek
U Starom savezu, kada bi neko prekršio Zakon, donosio je žrtvu. Njeno prinošenje bilo je strogo definisan pravni mehanizam – propisani način da se prizna težina grijeha (grijeh donosi smrt) i da se pravno pokrije prestup (Jom Kipur ili Dan pomirenja). Žrtva je bila uslov za oprost i održavanje Saveza.
Hrist kao Posrednik Novog saveza
Novi savez u ključnim tekstovima Hrista ne naziva doslovnom „zamjenom“ (koja plaća kaznu), već Posrednikom (grč. mesitēs).
Pisac Poslanice Jevrejima povlači direktnu paralelu sa Starim savezom: „Zato je Hristos posrednik novog saveza, da bi oni koji su pozvani dobili obećanje vječnog nasledstva, jer je on umro da bi oni otkupninom bili oslobođeni od prestupa učinjenih pod prethodnim savezom.“ (Jevrejima 9:15)
Njegova smrt funkcioniše kao savršeni pravni akt koji zadovoljava zahtjeve prekršenog Zakona i uspostavlja novi ugovor (Savez) između Boga i čovjeka.
Hristova žrtva djeluje posrednički zbog vrijednosti onoga koji se prinosi. Prema biblijskoj logici, život bezgrešnog Sina Božjeg ima neizmjernu vrijednost. Pred Zakonom, Njegov savršeni život i dobrovoljna smrt su dovoljan „pravni lijek“ i otkupnina. Zato apostol Pavle u Rimljanima 3:25-26 objašnjava da je Bog postavio Hrista kao pomirilište (grč. hilasterion – mjesto gdje se susreću pravda i milost, baš kao na starosaveznom Kovčegu saveza), kako bi Bog ostao pravedan, a ipak opravdao onoga koji vjeruje.
Otkupnina
To je razlog zašto rani biblijski tekstovi često koriste jezik pravne otkupnine, a ne pukog transfera kazne: „Jer jedan je Bog, i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek, Hristos Isus, koji je sebe dao kao odgovarajuću otkupninu za sve.“ (1. Timoteju 2:5-6)
Hrist plaća pravnu cijenu kojom oslobađa čovječanstvo iz ropstva grijehu i zakonskoj osudi, da bi nakon toga kroz uskrsenje pobijedio samu smrt.
Dakle, Hristova žrtva puno se dosljednije razumije kao vrhunski posrednički i spasonosni akt koji rješava pravni problem prekršenog Zakona, nego kao doslovna kazna za grijehe svijeta koje je druga smrt o izvršnom Božjem sudu (Otkrivenje 20:9-15).
Bog poziva sve ljude da prihvate spasenje, koje je On već izvojevao i koje će nam dati ako dođemo k Njemu. Pošto je Hrist ispunio svoju misiju Spasitelja, potrebno je da ljudi pojedinačno prihvate Plan spasenja, Njegove zasluge i posredničku službu čišćenja grijeha. Spasenje postaje stvarnost samo za one koji ga vjerom prihvate.
Hristova prvosveštenička služba (Faza između Iskupljenja i Obnove)
Hristovo djelo se nije završilo Njegovim uskrsenjem; ono se nastavilo Njegovim vaznesenjem.
Upravo ovdje do punog izražaja dolazi koncept posredništva. Kao što u Starom savezu prinošenje žrtve na oltaru nije bio kraj procesa pomirenja, već je sveštenik morao unijeti krv u svetilište, tako ni krst nije kraj Hristovog posredničkog djela.
Poslanica Jevrejima detaljno objašnjava da je starosavezno zemaljsko svetilište (šator od sastanka/hram) sa svim svojim službama bilo samo „sjena i slika nebeskih stvarnosti“ (Jevrejima 8:5). Efektivni plan spasenja se odvija u nebeskom originalu.
- Prelaz od Žrtve ka Prvosvešteniku. Na krstu je Isus bio Žrtva – time je osiguran pravni lijek i plaćena otkupnina. Međutim, nakon uskrsnuća i uznesenja, Hrist preuzima ulogu Prvosveštenika u pravom, nebeskom svetilištu.
- Primjena žrtve. Pravni lijek koji je osiguran na krstu mora biti primijenjen na svakog pojedinca koji ga vjerom prihvata. Hrist u nebeskom svetilištu posreduje na temelju svoje prolivene krvi. Njegova žrtva je jednom zauvijek prinesena, ali Njegovo posredništvo je kontinuiran proces. On je naš Zastupnik (Advokat) pred Ocem i Zakonom: „Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ali ako neko i sagriješi, kod Oca imamo zastupnika – Isusa Hrista, pravednika.“ (1. Jovanova 2:1)
- Održavanje Novog saveza. Hristova prisutnost u nebeskom svetilištu garantuje funkcionisanje Novog saveza. On neprestano stoji između zahtjeva prekršenog Zakona i nas, pokrivajući naše nedostatke svojim savršenim životom. Pismo kaže da On „može u potpunosti spasti one koji kroz njega pristupaju Bogu“ (Jevrejima 7:25).
- Završetak posredništva i priprema za dolazak. Baš kao što je u starosaveznom kalendaru postojao Dan pomirenja (Jom Kipur) kada se svetilište simbolično čistilo od zapisanih grijeha, tako Biblija ukazuje na konačnu fazu Hristove posredničke službe pred sam Drugi dolazak. To je faza konačnog pravnog rješavanja problema grijeha u svemiru (predadventni sud), nakon koje Hrist odlaže svoju posredničku odjeću i vraća se na Zemlju – ne više kao Žrtva za grijeh, već kao Kralj koji dolazi po svoj narod koji tada prima iskupljenje (proslavljanje ili preobražaj) tijela (1. Solunjanima 4:15-17; 1. Korinćanima 15:51-54).
Zahvaljujući Njegovoj službi u nebeskom svetilištu, spasenje nije samo hladan pravni proglas iz prošlosti (krst), već živi, dinamični odnos s Posrednikom koji nas u sadašnjosti aktivno zastupa, štiti i priprema za vječnost.
Zakon života u Hristu Isusu
„Jer zakon Duha života u Hristu Isusu oslobodio me je zakona grijeha i smrti. Budući da je Zakon bio nemoćan, jer je zbog tijela bio slab, Bog je, poslavši svog Sina u obličju grešnog tijela, za grijeh osudio grijeh u tijelu, da bi se pravedni zahtjevi Zakona ispunili na nama koji ne hodimo po tijelu, nego po Duhu.“ (Rimljanima 8:2-4)
Zakon Duha života u Hristu Isusu je ono što donosi stvarno oslobođenje od ropstva grijeha i smrti! Predstavlja pravni lijek za grijeh – životvornu silu kroz Isusovo posredništvo – koja omogućava izbavljenje koje Zakon sam po sebi ne može dati!
Dakle, Zakon života u Hristu slama silu „zakona grijeha i smrti“ tj. nemogućnost tijela da zadovolji zahtjeve Božjeg zakona u grešnom tijelu. Djeluje tako što u vjernike uliva Duha svetoga, preobražavajući naša srca i omogućavajući nam poslušnost Bogu – obraćeni um, iako je tijelo još uvijek grešno (Rimljanima 7). To je način na koji vjernici postaju „nova stvorenja“ koja više nisu robovi grijeha. U praktičnom životu, ovdje i sada, to zahtijeva način razmišljanja duhovno usmjeren, koji proizvodi život i mir, umjesto tjelesnog načina razmišljanja koji vodi u smrt. Kroz Božju blagodat u Hristu uklanja se osuda Zakona.
Spasenje će biti potpuno ostvareno na dan ponovnog Hristovog dolaska kada će pripadnici Božjeg naroda primiti „novo srce i nov duh“ u punoći i kakvoću izgubljene Božje slave.. Hrišćani u ovom vremenu i dalje žive u vjeri da će Gospod ispuniti sva svoja obećanja. Ta nada je sigurni lenger za našu dušu u ovom prolaznom i mučnom životu.
Pozvani u život (pdf); Epub izdanje
Kako nas Bog spasava (članak)
Pavle Simović: Biblijsko jevanđelje (pdf)
Pavle Simović: BOŽJI PLAN SPASENJA (pdf)
Grafikon Plana spasenja (pdf, A3 format)
Pavle Simović: Tipologija i Plan spasenja (sveobuhvatna studija, pdf)
Svetilište u Starom i Novom savezu (pdf)
