Dobro i zlo, istina i laž, ljubav i prevarna osjećanja, pravda i nepravda, svjetlost i tama.
Ovi pojmovi ukazuju na suprotnosti, antagonizme, koji izazivaju realne probleme s kojima se ljudski rod suočava, i koji su takođe dio unutrašnjih borbi i protivrječnosti u svima nama. Zašto je to tako i šta se u stvari dešava?
Mnogi ljudi prihvataju stvari kakve jesu i ne tragaju za odgovorima, mireći se pasivno sa stanjem u kojem se nalaze, usput težeći da izvuku najbolje za sebe iz postojeće situacije, svjesni da ih na kraju čeka smrt. To čovjeka dovodi u kompromisnu situaciju, gdje dobro i zlo postaju relativne kategorije za ostvarivanje različitih (sebičnih) ciljeva. Ovaj začarani krug na kraju vodi u smrt, ukoliko se ne trgnemo iz mentalne i duhovne letargije i potražimo odgovore.
Sve ima svoj uzrok i početak. Pošto je naše iskustvo i znanje ograničeno, potrebno nam je otkrivenje od Boga kako je došlo do velike borbe između dva koncepta života. Prema nadahnutim izvještajima koje nalazimo u Svetom pismu, velika borba počela je na Nebu kojim imenom Biblija naziva Božje prebivalište, i zatim se prinijela na našu planetu koja je zbog toga postala neka vrsta karantina dok se ne riješi veliki sukob.
Iz proučavanja raspoloživih informacija možemo shvatiti da je lavina problema pokrenuta zbog težnje jednog stvorenog bića, anđela najvišeg reda, da uspostavi drugačiji koncept života od Božjeg koji bi faktički značio nezavisnost od Stvoritelja, gdje je svako svoj bog i vlastiti izvor života i sile. Anđeli i ljudi koji su prihvatili ovu obmanu Lucifera, izgubili su time identitet i svrhu života, što je izazvalo plimu zla, konflikta i konfuzije u svim aspektima našeg iskustva. Poremećaj prioriteta, poremećaj sistema vrijednosti, strah, nesigurnost, zbunjenost, osjećaj bezvrijednosti i inferiornosti, zabrinutost, oholost, želja za lažnim prikazivanjem i dokazivanjem, odnosi puni podozrivosti, sumnje i nepovjerenja – sve to je izbacilo čovjeka iz kanala života i blagoslova.
Da bi kamuflirao stvarno stanje, čovjek poseže za različitim oblicima duhovne, mentalne i fizičke narkomanije i iracionalizma, istovremeno zloupotrebljavajući Bogom date sposobnosti i talente u sebične svrhe, uključujući i opštu Božju blagodat koja nam je ponuđena zahvaljujući Planu spasenja. Ukoliko, uz Božju pomoć, ne promijenimo svoj „prirodni“ kurs, izvjesno ćemo protraćiti svoj život u suludoj trci za kratkoročnim sebičnim ciljevima, grešnim zadovoljstvima i prolaznim stvarima koje nas nikad neće učiniti srećnim.
Suština obmane koncepta mješavine dobra i zla nalazi se u pretpostavci da su dobro i zlo vječni i međusobno se prožimaju. Istina je, međutim, da je zlo uljez i parazit koji će na kraju sukoba biti eliminisan iz univerzuma za svu vječnost.
Dakle, važnost spoznaje velike borbe između dobra i zla, istine i zablude, tiče se života i smrti. Izbor strane u ovom sukobu je najvažnije pitanje i najvažnija odluka koju donosimo u životu i koja određuje opšti smjer u kojem se krećemo.
Ako povežemo više biblijskih ideja, može se formirati ovakav niz:
1. Stvorenja dobijaju stvarnu slobodu.
2. Jedno stvorenje pokreće pobunu.
3. Pobuna zahvata druge.
4. Posledice se ne prekidaju odmah.
5. Posledice postaju vidljive kroz istoriju.
6. Konačno rješenje dolazi tek kada se potpuno pokaže ishod svih puteva.
U toj slici cilj nije samo pobjeda nad pobunom. Cilj bi bio da se to pitanje više nikada ne vrati.
Jer ako se pobuna ukloni silom bez odgovora na sva pitanja, teorijski bi se mogla ponovo pojaviti: „Možda je pobunjenik ipak imao pravo.“
Ali ako se posledice potpuno pokažu, tada bi buduća slobodna bića imala iskustveno i istorijsko razumijevanje i univerzum bi bio osiguran za vječnost od eventualne buduće pobune. To je upravo najviši cilj Božjeg plana spasenja i dopuštenja da se pobuna nastavi!
Zašto Bog nije uništio Sotonu prilikom pobune na nebu?
Ovo je jedno od najvažnijih pitanja u razumijevanju problema zla. Ako je Bog svemoćan, zašto nije odmah uklonio Lucifera kada se pobunio? Na prvi pogled čini se da bi time bila spriječena sva kasnija patnja čovječanstva.
Ipak, kada se sagleda cjelokupno biblijsko otkrivenje, postaje jasno da Božji cilj nije bio samo da ukloni pobunjenika, nego da trajno riješi problem grijeha tako da se pobuna više nikada ne ponovi. Biblija ne daje jedan jedini stih koji odgovara na ovo pitanje, već odgovor proizlazi iz više biblijskih načela.
1. Da se razotkrije prava priroda Sotonine pobune
Lucifer nije započeo otvorenu pobunu silom. Prema Bibliji, njegov pad počeo je u srcu, kroz oholost i želju za uzdizanjem iznad položaja koji mu je Bog dao (Isaija 14:12–15; Ezekijel 28:12–17). Kasnije je počeo širiti nezadovoljstvo i lažne optužbe protiv Boga.
Otkrivenje 12:7–9 opisuje rat na Nebu, ali prije tog sukoba Lucifer je već uspio pridobiti dio anđela na svoju stranu. To pokazuje da je njegova pobuna bila zasnovana na uvjeravanju, obmani i narušavanju povjerenja u Boga.
Da ga je Bog odmah uništio, među stvorenim bićima moglo bi ostati pitanje: Da li je Lucifer možda bio u pravu, a Bog ga je jednostavno uklonio silom?
Bog nije želio da Njegova vladavina izgleda kao režim koji guši svako drugačije mišljenje. Zato je bilo potrebno da se Sotonine tvrdnje ispitaju i da se njegova pobuna sama pokaže kao laž.
2. Bog želi poslušnost iz ljubavi, a ne iz straha
Jedno od temeljnih biblijskih načela jeste da Bog želi dobrovoljnu ljubav.
Najveći nauk glasi: „Voli Gospoda Boga svojega svim srcem svojim…“ (Matej 22:37) A apostol Jovan piše: „Savršena ljubav izgoni strah.“ (1. Jovanova 4:18)
Kada bi prvo biće koje je sagriješilo bilo trenutno uništeno, ostala stvorenja mogla bi zaključiti da je poslušnost jedino način da izbjegnu istu sudbinu. Takva poslušnost bila bi zasnovana na strahu, a ne na ljubavi i povjerenju. Bog ne želi podanike koji Mu služe zato što moraju, nego zato što su uvjereni da je Njegov karakter pravedan i da su Njegovi putevi dobri.
3. Da cijeli svemir vidi kuda vodi grijeh
Biblija kaže: „Plata za grijeh je smrt.“ (Rimljanima 6:23) To nije proizvoljna kazna, već prirodna posledica odvajanja od Izvora života. Grijeh nije samo kršenje pravila Božjeg Zakona; on razara karakter, odnose i sam život.
Zbog toga je Bog dopustio da se načela pobune razviju do svojih posledica kako bi sva razumna bića mogla vidjeti šta proizvode sebičnost, oholost i odbacivanje Božje vlasti.
Knjiga o Jovu pruža uvid u ovu dimenziju sukoba. Sotona pred nebeskim bićima optužuje Boga tvrdeći da Mu ljudi služe samo zbog koristi (Jov 1–2). Bog dopušta da se ta tvrdnja provjeri, ne zato što ne zna ishod, nego zato što ostala stvorenja treba da vide istinu.
Istorija čovječanstva predstavlja dokaz šta nastaje kada se prihvate Sotonina načela umjesto Božjih.
4. Krst je dao konačan odgovor na Sotonine optužbe
Vrhunac velikog sukoba dogodio se na Golgoti. Isus kaže: „Sada je sud ovome svijetu; sada će knez ovoga svijeta biti izbačen napolje.“ (Jovan 12:31)
Na krstu su se potpuno razotkrila oba karaktera. Bog je pokazao ljubav spremnu na najveću žrtvu: „Bog pokazuje svoju ljubav prema nama time što je Hristos umro za nas dok smo još bili grešnici.“ (Rimljanima 5:8)
Sotona je pokazao da, kada mu se pruži prilika, ubija čak i bezgrešnog Sina Božjeg.
Krst je zato mnogo više od sredstva spasenja čovjeka. On je pred cijelim svemirom pokazao da je Božja vladavina zasnovana na samopožrtvovanoj ljubavi, dok se Sotonina vlast temelji na laži, mržnji i nasilju.
5. Božji sud mora biti javan i pravedan
Bog ne uništava zlo proizvoljno. Njegovi sudovi su otvoreni, pravedni i razumljivi.
U završnim prizorima Biblije prikazan je konačni sud nakon kojeg će svako priznati Božju pravednost (Otkrivenje 15:3–4; Filipljanima 2:10–11). Tek tada Sotona i grijeh bivaju potpuno uklonjeni (Otkrivenje 20:10–15).
Na taj način nijedno razumno biće neće moći reći da je Bog postupio nepravedno ili da je pobuna ugušena bez poštenog razotkrivanja istine.
6. Da se pobuna više nikada ne ponovi
Najdublji razlog mogao bi se sažeti u jednoj rečenici: Bog nije želio samo da uništi grešnika, nego da zauvijek uništi samu mogućnost da grijeh ponovo zavede svemir.
Da je Sotona bio odmah uništen, mogla su ostati neodgovorena pitanja. Sumnja bi jednog dana mogla ponovo izrasti u nečijem srcu.
Međutim, nakon što su sva inteligentna bića vidjela posledice grijeha kroz istoriju čovječanstva, kroz Hristov krst i kroz konačni sud, više neće postojati prostor za takvu sumnju.
Zato prorok Nahum piše: „Nevolja se neće podignuti drugi put.“ (Nahum 1:9)
To ne znači da slobodna volja nestaje, već da će sva stvorenja biti potpuno uvjerena da je Božji put jedini koji vodi životu, miru i sreći.
Zaključak
Bog nije odmah uništio Sotonu zato što problem grijeha nije bio samo pitanje jednog pobunjenika, već pitanje povjerenja u Božji karakter i Njegov način vladanja.
Da bi zauvijek uklonio grijeh, bilo je potrebno:
- razotkriti Sotonine laži;
- pokazati da se Božja vlast zasniva na ljubavi, a ne na sili;
- omogućiti da se vide stvarne posledice grijeha;
- kroz Hristov krst dati konačan odgovor na sve optužbe protiv Boga;
- sprovesti pravedan i javan sud pred cijelim svemirom.
Tek kada je cijeli svemir mogao jasno razlikovati istinu od laži, ljubav od sebičnosti i život od smrti, Bog je odredio konačan kraj grijeha i njegovog začetnika.
Na taj način biće ispunjeno obećanje da se zlo više nikada neće pojaviti, jer će sva stvorenja, slobodno i na osnovu ličnog uvjerenja, znati da je Božji put jedini put života.
Za širi uvid u ovu problematiku, pogledajte materijale u nastavku.
PROBLEM ZLA ILI ZAŠTO NEVINI STRADAJU (pdf)
RELIGIJA PO MJERI ČOVJEKA (pdf)
DA LI JE ZLO PERSONALNO? (članak)
Pavle Simović: PERSONALNO ZLO, SLOBODA I LIČNA ODGOVORNOST (pdf)
ZAKON LJUDSKE PRIRODE (pdf)
Pavle Simović: TAJNA BEZAKONJA (pdf)
KAKAV JE BOŽI POREDAK ŽIVOTA I ŠTA JE SVRHA BOŽJEG ZAKONA I PRIRODNIH ZAKONA? (pdf)
Osim izvorne biblijske religije nemoguće je pronaći bilo koji vjerski ili ideološki pravac da nije na direktan ili prikriven način prožet satanskim konceptom. Ovo se iznova pokazivalo kao istina kroz cijelu istoriju čovječanstva, a kulminaciju će imati na samom kraju velike borbe. Svijet će ujediniti jedna zajednička stvar: mržnja protiv Boga i Njegovog naroda koji drži vjeru u poslušnosti.