Jesen kod nas i širom većeg dijela sjeverne hemisfere je prelijepo doba godine. Jarko crvene, narandžaste i žute boje šušte u drveću, a zatim prekrivaju zemlju dok toplina vrijeme ustupa mjesto zimskoj hladnoći. Mnogi su zadivljeni Božjim djelom dok lišće lebdi i pada na zemlju poput nebeskih konfeta. Ali jesen nas takođe može natjerati da se zapitamo: „Da li su Adam i Eva ikada vidjeli tako briljantne boje u Edenskom vrtu?“ Shvatanje da biljke venu na kraju vegetacionog perioda može takođe pokrenuti pitanje: „Da li su biljke umirale prije pada čovječanstva?“
Prije nego što možemo da odgovorimo na ovo pitanje, moramo razmotriti definiciju riječi „umrijeti“. Riječ „umrijeti“ obično koristimo da opišemo kada biljke, životinje ili ljudi više ne funkcionišu biološki. Međutim, ovo nije definicija riječi „umrijeti“ ili „smrt“ u Starom savezu. Hebrejska riječ za „umrijeti “ (ili smrt), mût (ili mavet ili muvt), koristi se samo u vezi sa smrću čovjeka ili životinja sa dahom života, a ne u vezi sa biljkama.1 Ova upotreba ukazuje na to da se na biljke gleda drugačije od životinja i ljudi.
Biljke, životinje i čovjek – svi su različiti
Koja je razlika između biljaka i životinja ili čovjeka? Da bismo dobili odgovor, moramo pogledati izraz nefeš haja.2 Nefeš haja se koristi u Bibliji za opisivanje morskih stvorenja (Postanje 1:20–21), kopnenih životinja (Postanje 1:24), ptica (Postanje 1:30) i čovjeka (Postanje 2:7).3 Nefeš se nikada ne koristi za označavanje biljaka. Čovjek je konkretno označen kao nefeš haja, živa duša, nakon što je Bog udahnuo u njega dah života. Ovo je u suprotnosti sa onim što je Bog trećeg dana rekao zemlji da iznese biljke (Postanje 1:11). Nauka o taksonomiji, proučavanje naučne klasifikacije, pravi istu razliku između biljaka i životinja.
Pošto je Bog dao samo biljke (uključujući njihove plodove i sjeme) kao hranu za čovjeka i životinje, onda su Adam, Eva i sve životinje i ptice prvobitno bili vegetarijanci (Postanje 1:29–30). Biljke su trebale biti resurs zemlje koji je Bog obezbijedio za dobrobit stvorenja nefeš haja – i životinja i čovjeka. Biljke nisu „umirale“, kao u riječi mût; jasno je da su konzumirane kao hrana. Sveto pismo opisuje biljke kao one koje venu (hebrejski jabeš), što znači „osušiti se“. Ovaj termin je više opisujući za biljku ili dio biljke koji prestaje da biološki funkcioniše.
„Veoma dobar“ biološki ciklus
Kada biljke uvenu ili odbace lišće, razni organizmi, uključujući bakterije i gljivice, igraju aktivnu ulogu u recikliranju biljne materije i time u obezbeđivanju hrane za ljude i životinje. Ovi agensi raspadanja ne izgledaju kao nefeš haja i takođe bi imali životni ciklus jer se hranljive materije vraćaju kroz ovaj „veoma dobar“ biološki ciklus. Kako biljka uvene, može proizvesti žive boje jer, kako list prestaje da funkcioniše, hlorofil se razgrađuje, otkrivajući boje prethodno skrivenih pigmenata.
Pošto truljenje podrazumijeva razgradnju složenih šećera i ugljenih hidrata na jednostavnije hranljive materije, vidimo dokaze za drugi zakon termodinamike prije pada čovječanstva. Ali u svijetu prije pada, ovaj proces bi bio savršen sistem, koji je Bog opisao kao „veoma dobar“. Treba napomenuti da to i dalje ne znači da su prije pada vladali isti zakoni vezani za transformaciju biljaka kroz smjenu godišnjih doba. Međutim, razložno je zaključiti da se svakako dešavao proces njihove regeneracije i vegetativne obnove radi konzumiranja u ishrani „živih duša“.
Šta određuje boju lista?
Kada drveće pupa u proljeće, njihovo zeleno lišće obnavlja šume i raduje naša čula. Zelena boja potiče od pigmenta hlorofila, koji se nalazi u ćelijama lista i hvata sunčevu svjetlost za fotosintezu. Drugi pigmenti koji se nazivaju karotenoidi takođe su uvijek prisutni u ćelijama listova, ali ljeti su njihove žute ili narandžaste boje uglavnom maskirane obiljem hlorofila.
U jesen, kaleidoskop boja se probija. Sa kraćim danima i hladnijim vremenom, hlorofil se razgrađuje, a žućkaste boje postaju vidljive. Razni pigmenti proizvode ljubičastu boju ruja, zlatnu bronzanu boju bukvi i smeđu boju hrastova. Druge hemijske promjene proizvode vatreno crvenu boju listova javora. Kada su jesenji dani topli i sunčani, u listovima se proizvodi mnogo šećera. Hladne noći ga tamo zadržavaju, a šećeri formiraju crveni pigment koji se zove antocijanin.
Boje lišća su najživlje nakon toplog, suvog ljeta praćenog ranim jesenjim kišama, koje sprječavaju rano opadanje lišća. Dugotrajna kiša u jesen sprječava sintezu šećera u lišću i time stvara sivilo zbog nedostatka proizvodnje antocijanina.
Dešavaju se i druge promjene. Poseban sloj ćelija polako presijeca tkiva lista koja su pričvršćena za grančicu. List opada, a ostaje samo mali ožiljak. Ubrzo se list raspada na šumskom tlu, oslobađajući važne hranljive materije nazad u zemljište koje se reciklira, možda od strane drugih drveća koja će ponovo oduševiti naše oči bogatim i živim bojama.
Tvorevina koje stenje
Moguće je da je Bog povukao dio svoje održavajuće (ograničavajuće) moći prilikom pada kako više ne bi održavao stvari u savršenom stanju kada je rekao da je „prokleta zemlja“ (Postanje 3:17), a prošireni drugi zakon termodinamike rezultirao je tvorevinom koje stenje i pati (Rimljanima 8:22).4
Iako biljke nisu isto što i čovjek ili životinje, Bog ih je koristio kao hranu i sistem podrške za reciklažu hranljivih materija i obezbjeđivanje kiseonika. One takođe igraju ulogu u ljudskom izboru života ili smrti. U vrtu su bila dva drveta – drvo života i drvo poznanja dobra i zla. Plod prvog je bio dozvoljen za hranu, a drugog zabranjen. U svojoj pobuni, Adam i Eva su zgriješili i jeli zabranjeno voće, i smrt je ušla u svijet (Rimljanima 5:12).
Štaviše, zbog ovog grijeha, cjelokupna tvorevina, uključujući i nefeš haju, pati (Rimljanima 8:19–23). Rađamo se u ovu smrt kao potomci Adama, ali svoju nadu nalazimo u Hristu. „Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Hristu svi oživjeti“ (1. Korinćanima 15:22). Dok gledate „mrtvo“ lišće koje je opalo i podsjećate se da će hranljive materije na proljeće biti vraćene u novi život, shvatite da i mi možemo biti vraćeni iz smrti kroz Hristovu smrt i vaskrsenje.
Michael Todhunter (AiG)
__________________________
1 J. Stambaugh, “Death Before Sin?,” Acts & Facts 18, no. 5 (1989).
2 J. Stambaugh, “‘Life’ According to the Bible, and the Scientific Evidence,” Journal of Creation 6, no. 2 (August 1, 1992).
3 Stambaugh, “‘Life’ According to the Bible.”
4 Naravno, Bog i dalje održava cijelu tvorevinu. Nadalje, drugi zakon termodinamike je bio na snazi prije i poslije Pada, ali sada smo u stanju u kojem stvari nisu održavane u savršenoj ravnoteži, da tako kažemo.






