„Ako neko dođe k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i dušu svoju, ne može biti moj učenik.“ (Luka 14:26)
„Ko oca ili majku voli više nego mene, nije me dostojan. Ko sina ili kćer voli više nego mene, nije me dostojan.“ (Matej 10:37)
Kako razumjeti ovaj Isusov „grubi“ zahtjev?
Ključ je da Isusovu izjavu iz Luke tumačimo njenim neposrednim kontekstom i jasnijom paralelom u Mateju.
1. „Mrziti“ ovdje znači staviti na drugo mjesto
U Luki 14:26 Isus kaže: „Ako ko dođe k meni, a ne mrzi svoga oca i majku… pa i svoj život, ne može biti moj učenik.“
Matej prenosi istu misao bez semitske hiperbole: „Ko voli oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan.“ (Matej 10:37)
Dakle, „mrziti“ ne znači osjećati neprijateljstvo, već voljeti manje, odnosno ne dati nekome prvenstvo. Slična upotreba postoji u Postanju 29:30–33: Jakov je volio Rahelu više od Lee, pa se za Leu kaže da je bila „omrznuta“. Takođe u Ponovljenom zakonu 21:15–17 „voljena“ i „omrznuta“ žena označavaju povlašćenu i manje voljenu.
2. Predmet izjave nije osjećanje, nego lojalnost
Isus ne nalaže učeniku da razvije mržnju prema porodici. Pitanje je: kome će pripasti poslednja riječ kada se zahtjevi porodice, društva, lične sigurnosti ili vlastitih želja sukobe s Bogom?
Redoslijed lojalnosti je:
-
Bog i Hrist;
-
zatim porodica, sopstveni život, imovina i sve ostalo.
Porodicu treba voljeti, ali je ne treba pretvoriti u vrhovni autoritet.
3. Kontekst govori o cijeni učeništva
U Mateju 10 Isus upozorava apostole da će jevanđelje izazvati protivljenje čak i unutar porodice (Matej 10:34–39). U Luki 14 govori mnoštvu koje ide za njim, ali možda nije razumjelo cijenu toga. Zato odmah pominje:
-
nošenje krsta (samopožrtovanje);
-
računanje troška;
-
odricanje od imovine;
-
spremnost da se izgubi čak i život.
„Mrziti svoj život“ očigledno ne znači psihološku samomržnju, nego odreći se sebičnog samoodržanja kao najveće vrijednosti. Učenik ne napušta Hrista samo da bi sačuvao udobnost, ugled, porodično odobravanje ili život.
4. Doslovna porodična mržnja protivrječila bi drugim Isusovim učenjima
Isus potvrđuje zapovijest „Poštuj oca i majku“ i osuđuje religiozne ljude koji izbjegavaju brigu o roditeljima (Marko 7:9–13). Na krstu se pobrinuo za svoju majku (Jovan 19:26–27), a učenike je učio da vole čak i neprijatelje.
Prema tome, Luka 14:26 ne može značiti: „Budi zao prema porodici.“ Znači: „Ni najbliži ljudi, ni vlastiti život, ne smiju zauzeti mjesto koje pripada Bogu.“
Najkraće sažeto: Isus ne zahtijeva emocionalnu mržnju prema porodici, već bezuslovno prvenstvo odanosti njemu. Porodicu treba voljeti, ali ne više od Boga niti po cijenu napuštanja istine.
To je zaista „teška“ izjava, ali ne zato što podstiče fanatizam, već zato što ne dopušta podijeljenu vrhovnu lojalnost.
Zašto je toliko važna vrhovna lojalnost?
Vrhovna lojalnost Bogu i Hristu važna je zato što:
-
Bog je Izvor života i vrhovni Autoritet – sve druge veze postoje zahvaljujući njemu (Djela 17:25, 28).
-
Ljudi mogu pogriješiti – roditelji, društvo i vjerske vođe mogu zahtijevati nešto protivno Božjoj volji (Djela 5:29).
-
Sprječava idolopoklonstvo – svako kome dajemo veći prioritet od Boga praktično zauzima Božje mjesto (Matej 6:24).
-
Čuva moralnu doslednost – bez vrhovnog mjerila čovjek prilagođava istinu pritisku, interesu ili osjećanjima.
-
Određuje izbor u času sukoba – lojalnost se stvarno pokazuje tek kada poslušnost Bogu nešto košta (Danilo 3:16–18).
-
Vječno ima prednost nad prolaznim – nije razumno sačuvati privremenu sigurnost i privilegije po cijenu vječnog života (Matej 16:25–26).
-
Omogućava ispravnu ljubav prema ljudima – kada je Bog prvi, porodicu ne obožavamo niti joj slijepo povlađujemo, već je volimo odgovorno i prema istini.
-
To je suština učeništva – Hrista nije moguće slijediti samo dok se njegovi zahtjevi slažu s našim interesima (Luka 9:23). Drugim riječima, biti Hristov učenik ne znači slušati ga samo kada nam to odgovara, već ostati mu vjeran i kada njegova učenja zahtijevaju odricanje, promjenu ili suprotstavljanje vlastitim interesima. Još kraće, prava odanost Hristu pokazuje se onda kada poslušnost ima cijenu.
U najkraćem, vrhovna lojalnost Bogu čuva čovjeka od toga da prolazne, pogrešive autoritete i privremene sebične interese pretvori u apsolutne i izgubi istinu, slobodu i život.
