Ovo je jedan od najčešćih prigovora Starom savezu. Na prvi pogled može izgledati da je Bog uspostavio sistem u kojem nevine životinje stradaju zbog ljudskih grijeha. Međutim, kada se žrtveni sistem posmatra u okviru cjelokupne biblijske poruke, vidi se da njegova svrha nije bila nasilje nad životinjama, već pouka o prirodi grijeha i Božjem planu spasenja.
Žrtveni sistem nije Božji ideal
Prije svega, važno je razumjeti da Biblija nigdje ne predstavlja žrtveni sistem kao Božji ideal. On je bio privremena ustanova, uvedena nakon pada u grijeh, da čovječanstvu slikovito prikaže posledice pobune protiv Boga i pripremi ga za dolazak Mesije. Poslanica Jevrejima jasno kaže da je zakon imao „sjenku budućih dobara“ (Jevrejima 10:1), dok krv bikova i jaraca „nije mogla odnijeti grijehe“ (Jevrejima 10:4). Dakle, životinjske žrtve nikada nisu bile cilj same po sebi.
Životinje su bile simbol zamjene
Životinje nisu umirale zato što su bile krive. Naprotiv, upravo njihova nevinost bila je dio simbolike. One su predstavljale posredničku žrtvu koja je ukazivala na Hrista, jedinog istinski nevinog koji će jednog dana umrijeti za grijehe svijeta. Zato Jovan Krstitelj za Isusa kaže: „Evo Jagnjeta Božjeg koje uzima grijeh svijeta“ (Jovan 1:29). Svaka prinesena žrtva bila je proročki pokazatelj ka toj jedinoj stvarnoj žrtvi.
Cilj žrtava bio je da pokažu koliko je grijeh ozbiljan
Druga važna svrha žrtvenog sistema bila je da pokaže koliko je grijeh ozbiljan. Ljudi lako umanjuju težinu grijeha kada se njegove posledice naizgled ne tiču direktno njih. Mi se rađamo i živimo u ovakvom svijetu i naviknuti smo da to smatramo na neki način „normalnim“. Ali kada je grešnik morao vlastitim rukama prinijeti jagnje i gledati njegovu smrt, suočavao se sa činjenicom da grijeh uvijek proizvodi smrt. Tako je svakom žrtvom bila ilustrovana istina koju apostol Pavle kasnije sažima riječima: „Plata za grijeh je smrt“ (Rimljanima 6:23).
Bog nikada nije uživao u samom ubijanju životinja
Istovremeno, Bog je jasno pokazivao da ne nalazi zadovoljstvo u samim žrtvama. Kroz proroke je više puta naglašavao da su poslušnost, pravda i milost važniji od rituala. Samuel kaže: „Poslušnost je bolja od žrtve“ (1. Samuelova 15:22). David priznaje da Bog ne uživa u žrtvama kao takvim (Psalam 51:16–17), a preko proroka Osije Bog poručuje: „Meni je mila milost, a ne žrtva“ (Osija 6:6). Da su žrtve bile Božji ideal, takve izjave ne bi imale smisla.
Treba imati na umu i da su životinje, prema biblijskom učenju, već bile dio čovjekove ishrane nakon Potopa (Postanje 9:3). Njihovo prinošenje nije predstavljalo uvođenje nečega što inače nije postojalo, već davanje posebnog simboličkog značenja smrti koja je već bila prisutna u svijetu zbog grijeha.
Žrtveni sistem je bio privremen
Najzad, vrhunac cijele biblijske priče pokazuje da Bog nije zauvijek zahtijevao da drugi umiru umjesto čovjeka. Naprotiv, u osobi Isusa Hrista Bog sam preuzima rješavanje problema ljudskog grijeha. Sve životinjske žrtve bile su samo sjenka tog događaja. Kada je Hrist umro na krstu, simbol je ustupio mjesto stvarnosti, pa je žrtveni sistem ispunio svoju svrhu i prestao da važi.
Zaključak
Zbog svega navedenog je pogrešno posmatrati starosavezne žrtve kao puko ubijanje nevinih životinja. Njihova svrha nije bila da riješe problem grijeha, niti da zadovolje Božju potrebu za krvlju. One su bile živa pouka koja je ljudima pokazivala dvije ključne istine: da grijeh neminovno vodi u smrt i da će Bog sam obezbijediti Spasitelja koji će, kao potpuno nevina Žrtva, jednom zauvijek ponijeti grijehe svijeta.
Drugim riječima, ako neko smatra da je nepravedno što nevino biće strada zbog krivice drugih, onda je upravo shvatio poruku koju je žrtveni sistem trebalo da prenese. Starosavezne žrtve nisu bile opravdanje takve nepravde, već priprema čovječanstva da razumije najveći čin Božje ljubavi – da će sam Sin Božji dobrovoljno postati ta nevina Žrtva kako bi grešniku omogućio život i buduću obnovu svega prema prvobitnom Božjem planu.
Ako nas smrt nevinog jagnjeta uznemirava, onda bi trebalo još više da nas potrese činjenica da je konačna i stvarna Žrtva bio bezgrešni Sin Božji. Upravo je to bila svrha cijelog starosaveznog sistema – da pripremi ljudski um da razumije neophodnost i dubinu Hristove žrtve.
